Krajem lipnja 1991. počinje sukob Teritorijalne obrane Republike Slovenije i JA koja je pokušala vojno intervenirati. Borbe se vode desetak dana, a poslije odlučnog oružanog otpora Slovenije JA se povlači u Hrvatsku uništava sve pred sobom, puca po gradovima, naoružava srpske teroriste. Agresija na Hrvatsku sve je više eskalirala i prerasla u otvoreni rat protiv Hrvatske svim sredstvima.
Usvaja se Zakon o obrani Republike Hrvatske, koji predstavlja temelj stvaranja Hrvatske vojske i oružanih snaga. Ustrojavaju se i jačaju postrojbe ZNG-a, Zapovjedništvo ZNG-a, četiri „A“ brigade ZNG-a, „R“ brigade i samostalni „R“ bataljuni ZNG-a.
U to vrijeme na nekoliko ratišta počinju djelovati i postrojbe ZNG-a koje pored borbenih zadaća, u djelokrugu svog rada imaju i zadaće Vojne policije.
Predsjednik RH dr. Franjo Tuđman 24. kolovoza 1991. godine nalaže načelniku stožera zapovjedništva ZNG-a, da se pristupi organiziranom ustrojavanju postrojbi Vojne policije. Zapovijed je bila kratka: „Vojnu policiju odmah ustrojiti“.
Po zapovijedi ministra obrane RH od 27. kolovoza 1991. godine i zapovijedi zapovjedništva ZNG-a od 29. kolovoza 1991. godine 1.bataljun 1.brigade ZNG-a i ustrojava pod nazivom ZAŠTITNI BATALJON ZAPOVJEDNIŠTVA ZBORA NARODNE GARDE, s temeljnim vojnopolicijskim zadaćama, osiguranjima osoba, objekata i prostora i „obnašanja zakonskih radnji naspram pripadnika ZNG-a, počinitelja kaznenih i drugih nedopuštenih djela“.
Zaštitni bataljun zapovjedništva ZNG-a odmah je po ustroju obavljao sve vojnopolicijske poslove, a kao elitna specijalna postrojba sudjeluje u borbenim zadaćama od kojih su neke veoma značajne za Hrvatsku vojsku i ukupnu obrambenu snagu zemlje.
Valja napomenuti da su to zadaće zauzimanja vojnog skladišta „Prečec“, te vojarni u Varaždinu i Bjelovaru, gdje se došlo u posjed najznačajnijih količina naoružanja i opreme koje su odmah proslijeđene na bojišta diljem Hrvatske.
18.rujna 1991. predsjednik RH dr. Franjo Tuđman za ministra obrane RH imenuje gospodina Gojka Šuška. Ustrojava se GS HV.
7. listopada 1991. zrakoplovi JA raketiraju Banske Dvore dok se u njima nalazio Vrhovnik dr. Franjo Tuđman. Cilj je bio likvidacija Predsjednika i obezglavljivanje hrvatskog naroda i države. 8 listopada 1991. Hrvatski sabor donosi Odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske i o prekidu svih državnopravnih sveza sa SFRJ.
Velikosrpski agresori sručili su se svom silinom na Hrvatsku. Pljačkaju hrvatsku imovinu, pale hrvatska sela, razaraju hrvatske gradove, Vukovar, Osijek, Vinkovce, Novu gradišku, Pakrac, Daruvar, Karlovac, Otočac, Gospić, Petrinju, Sisak, Šibenik, Sinj, Zadar, Dubrovnik i dr., ruše crkve i bolnice, oskvrnjuju groblja, progone, ubijaju i masakriraju, siluju i odvode u zatočeništvo.
Otpočela je opsada i bitka za Vukovar. Neprijatelj je koncentrirao goleme snage u cilju brzog zauzeća Vukovara. Grad je branilo oko 2000 branitelja zajedno s civilnim stanovništvom. Vukovarski branitelji svojom su krvlju ispisali najsvjetlije stranice krvavog Domovinskog rata i omogućili konsolidaciju obrane na drugim prostorima Republike Hrvatske.
Započinje masovni odaziv hrvatskog naroda u postrojbe ZNG-a čime se pokazala odlučnost da se sloboda i samostalnost Hrvatske brani svim sredstvima.
U rujnu i listopadu 1991. stalno se povećavao broj pripadnika ZNG-a i mobiliziraju se prve postrojbe HV-a. u brigadama „A“ formacije ustrojavaju se samostalne satnije Vojne policije, a u „R“ brigadama HV-a vodovi Vojne policije.
Zaštitni bataljun ZNG-a postaje 66.bataljun Vojne policije izravno podređen Glavnom stožeru HV-a i Ministarstvu obrane RH.
U to vrijeme u HV-u postoji i djeluje 110 postrojbi Vojne policije jačine od desetine do bataljuna.
Odlukom Predsjednika RH od 13. studenoga 1991. godine, a na temeljima ustrojstva MORHA-a i GS HV-a u sklopu sektora za sigurnost MORH-a ustrojava se Uprava Vojne policije. Za načelnika Uprave Vojne policije, predsjednik Tuđman imenovao je glavnog inspektora MUP-a rh Matu Laušića koji je do tada obnašao dužnost šefa osiguranja Predsjednika RH.
O povijesti nastanka Vojne policije, brigadir Mate Laušić je za Hrvatski vojnik 25.ožujka 1992. rekao:
„U trenutku kada su Oružane snage Hrvatske dosegle određeni stupanj razvoja, organizacije i djelovanja, stvorila se potreba osnivanja vojnopolicijskih snaga unutar Hrvatske vojske. Naime, nema vojske bez policije, pa tako ni Hrvatska vojska nije mogla egzistirati bez osnivanja Vojne policije. Po zapovijedi vrhovnog zapovjednika, Predsjednika Republike, u postrojbama HV-a jačine bataljuna i brigada, kao i pri operativnim skupinama i zonama ustrojene su postrojbe Vojne policije jačine odjeljenja, voda, satnije i bataljuna, koje su počele djelovati u rješavanju vojnopolicijskih zadaća. Nešto kasnije ustrojena je Uprava Vojne policije. Njezina zadaća bila je vođenje i zapovijedanje svim postrojbama Vojne policije.“
Stanje na bojišnici počinje se mijenjati u korist HV-a. poduzimaju se akcije širih razmjera. Oslobađaju se značajniji teritoriji posebno na bojištu zapadne Slavonije. Počinje slom velikosrpske agresije. Potpisuje se Sarajevski sporazum o primirju i dolazak UNPROFOR-a kao snaga za očuvanje mira.
Velikosrpski zločini u Hrvatskoj pokazali su Europi i svijetu da su po svom sadržaju i opsegu bili genocid i da opstanak Jugoslavije nije moguć ni u kakvom obliku, te kako je nužno priznati samostalnost i suverenost Hrvatske. Osvjedočeni prijatelji Njemačka i Sveta Stolica prvi su priznali Hrvatsku, a do sredine siječnja 1992. sve su zemlje Europske zajednice priznale RH.
Od samog početka stvaranja ZNG-a, a kasnije HV-a, na temelju prakse i potreba kao logičan i prijeko potrebit pratitelj nastala je Vojna policija. Kao i sve postrojbe HV-a, Vojna policija je stvarana u žaru borbi surovog rata. Postrojbe Voje policije djelo su hrabrih i odvažnih branitelja koji nisu pokleknuli pred osvajačem, nego su hrabrošću i domoljubljem razbijali bezličnog neprijatelja. U 1991. godini postrojbe Vojne policije nastajale su na različite načine, a najčešće su izvidnički i diverzantski vodovi pretvarani u vojnopolicijske postrojbe. Pripadnici Vojne policije djelovali su u vrlo složenim okolnostima i pronijeli slavu hrvatskog oružništva.
16. svibnja 1992. u Zagrebu na Sveticama pred vrhovnim zapovjednikom HV-a dr. Franjom Tuđmanom, pripadnici 66. i 67. bVP te samostalnih satnija VP-a pri 1. i 2. „A“ brigadi, prisegli su na vjernost Domovini, koju su do tada već iskazali u borbama i izvršavanju zadaća.
Čestitavši vojnim policajcima polaganje prisege Predsjednik RH dr. Franjo Tuđman istaknuo je:
„Vojna policija u vojsci ima posebnu zadaću. Nalazimo se pred konačnim oživotvorenjem svih naših ciljeva, a to je da ovih dana, od okupacije jugokomunističke armije i četnika bude oslobođenja i posljednja stopa hrvatske zemlje. Hrvatska će ovih dana i formalno postati član svjetske zajednice naroda. Budimo svjesni da se protivnik koji je na našem tlu ostavio još svojih zametaka neće pomiriti s našom slobodom i samostalnošću. Sve će učiniti podrivajući ustavnopravni poredak Hrvatske. Vaša je zadaća da štitite taj poredak, da budete časni i ponosni ljudi u službi domovine Hrvatske. Danas je na hrvatskom kopnu, moru i nebu suverena hrvatska zastava. Ta suverenost mora imati i svoj sadržaj, moramo stvarati pravnu državu, da bi takva Hrvatska bila zemlja blagostanja. Budite svjesni svoje odgovornosti, budite ponosni i izvršite časno svoju dužnost, na čast i ponos nam Hrvatske.“
izvor:Knjiga vojna policija u domovinskom ratu