Krajem 1991. i početkom 1992. cijela je Hrvatska oslikavala ratna stanja. Ne samo u blizini bojišta nego i u gradovima, sredstvima javnog prijevoza na javnim i sportskim manifestacijama, velika je nazočnost hrvatskih vojnika u odorama i u to vrijeme s oružjem. Vojna policija imala je tešku zadaću da svojim djelovanjem, ali i primjerom, prezentacijom unutrašnje stege, snage i izglednosti, osigurava potpunu primjenu općih pravila Hrvatske vojske. U okolnostima koje su tada vladale to je bila jako teška zadaća.
Da bi postrojbe vojne policije mogle izvršiti takve zadaće, trebalo je odrediti zakonske okvire, propisati ovlasti, način rada i postupanja vojne policije. Pukovnik Mate Laušić i Marjan Biškić pripremaju Privremeno uputstvo za rad vojne policije, koje već 6. siječnja 1992. odobrava i potpisuje ministar obrane Gojko Šušak. U privremenom uputstvu određeni su djelokrug i zadaće Vojne policije u miru i ratu, temelji vođenja i zapovijedanja postrojbama VP-a i jedinstvena metodologija rada.
Povijesni događaj u razvoju Vojne policije o OSRH-a je radni sastanak Uprave Vojne policije OSRH-a je radni sastanak Uprave Vojne policije i svih zapovjednika postrojbi VP-a, održan 18. siječnja 1992. godine u prostorijama sabora RH-a. na sastanku su bili nazočni:
– brigadir Josip Perković, pomoćnik ministra obrane
– pukovnik Mate Laušić, načelnik uprave VP-a
– inspektor Stjepan Krpičak, načelnik Sektora za poslove policije u MUP-u RH-a
– Marjan Biškić, časnik UVP-a
– Bojnik Ante Gilja, zapovjednik 68. bVP-a
– Goran Vrban, zapovjednik ss VP-a u Osijeku
– Miroslav Kopjar, zapovjednik 69. sVP-a
– Zlatko Ribarić, zapovjednik 67. bVP-a
– Ante Pavlović, v.d. zapovjednik 66. bVP-a
– Ferdinand Šikić, zapovjednik 70. bVP-a
– Mio Borčić, zapovjednik 71. bVP-a
– Zdravko Galić, zapovjednik 72. bVP-a
– Nikica Oštrina, zapovjednik ss VP-a u OG Posavina
– Tihomir Bošnjak, zapovjednik ss VP-a pri OG Zagreb
– Jakob Stanušić, zapovjednik ss VP-a pri OG Zagreb, Sektor Jug
– Zvonimir Kralj, zapovjednik ss VP-a pri OG Sisak i Banovina
– Marno Božan, zapovjednik ss VP-a pri 1. „A“ brigadi
– Darko Markus, zapovjednik ss VP-a pri 2. „A“ brigadi
Sastanak je bio prekretnica u razvoju Vojne policije. Na njemu se jasno definiraju i razrađuju strateški razvoji VP-a. Zaključeno je da u postrojbama VP-a mogu ostati samo časni i istinski borci za Hrvatsku. Metodologija rada svih postrojbi VP-a mora se odvijati po privremenom uputstvu. Uprava Vojne policije vodit će i zapovijedati svim postrojbama VP-a koje se nalaze u sastavu operativnih zona HV-a, operativnih skupina, HRM-a i HRZ-a te gardijskih brigada.
Poradi što boljeg djelovanja i uspostavljanja jedinstvenog zapovijedanja sve postrojbe VP-a koje su u sastavu brigada i bataljuna HV-a stavljene su pod vođenje i zapovijedanje zapovjednika bataljuna VP-a. Potvrđeno je da će se nastaviti proces ukrupnjavanja. Time je određena jasna uspravnica zapovijedanja od najniže postrojbe VP-a do uprave VP-a.
Istovremeno se traži uspostavljanje djelotvorne horizontalne povezanosti VP-a sa zapovjedništvima HV-a po čijim zahtjevima zapovijedima i jedino postrojbe HV-a izvršavaju dnevno-operativne zadaće. Time se određuju i područja odnosno zone u kojima zapovjednici bataljuna VP-a provode sve zadaće, primjenjuju ovlasti VP-a i odgovaraju za stanje sigurnosti.
Zaključeno je da će uprava VP-a po prosudbi potreba nastaviti dislocirati određene snage ili cijele postrojbe VP-a u područja gdje su izraženi problemi sigurnosti i gdje su veće potrebe za uredovanjem VP-a.
Na temelju privremenog Uputstva o radu Vojne policije, pripremljena je službena dokumentacija, obrasci, knjige evidencija, koje se moraju voditi u postrojbama VP-a. Materijali su podijeljeni zapovjednicima postrojbi i odmah se počinju primjenjivati.
Uspostavljena je i pojašnjena suradnja i odnosi VP-a i MUP-a RH.
Neposredno na radnom sastanku postrojbama se predaju prve količine osnovne vojno policijske opreme, 200 bijelih opasača, 1000 palica, 45 STOP palica, 800 komada baterijskih svjetiljki za prometnike i prvih 500 službenih znački vojne policije. To su zapravo počeci stvaranja identiteta i prepoznatljivosti pripadnika VP-a.
Jasno postavljeni strateški znaci i vizije razvoja VP-a bili su vodilja i poticaj u teškim godinama rata. Ubrzo su se stekli uvjeti da uprava vojne policije može dnevno izvješćivati Vrhovništvo i vojna zapovjedništva o stanju na području RH. Operativno dežurstvo Vojne policije ustrojeno je odabirom 12 vojnika 66. bVP-a i njihovim premještanjem u UVP MORH-a. U postrojbama VP-a, od razine samostalnog voda do zapovjedništva bataljuna VP-a ustrojava se Služba dežurstva.
Prvo dnevno izvješće bez UVP-a objavljeno je 4. veljače 1992. i od tada se svakodnevno izrađuje sažetak sigurnosnih događaja glede kriminaliteta, prometa, incidentnih situacija i ostalih sigurnosno interesantnih događaja gdje je djelovala određena postrojba VP-a.
Govoreći o zadaćama vojne policije načelnik UVP-a, brigadir Mate Laušić, za „Hrvatski vojnik“ 25. ožujka 1992. godine je rekao:
„U ratu Vojna policija prije svega stavlja naglasak na pojačano neposredno osiguranje zapovjedništava, zapovjednika vojnih postrojbi u mjestu i pokretu, sudjeluje u sprječavanju djelovanja ubačenih ili ostavljenih neprijateljskih oružanih skupina ili pojedinaca u predjelima razmještaja zapovjedništava i pravcima kretanja zapovjedništava. Nadalje, VP provodi zapovjeđene mjere, zabrane i ograničenja kretanja na određenim pravcima i predjelima, osigurava vojne misije i delegacije, obavlja pretrage objekata i prostora u kojima su bila smještena neprijateljska zapovjedništva, kontrolira poštivanje mjera sigurnosti u predjelima razmještaja, prikupljanja, ukrcavanja i kretanja vojnih postrojbi, osigurava vojnu dokumentaciju, naoružanje i vojnu opremu, regulira i kontrolira promet vojnih vozila, obavlja prometno izviđanje i očevid prometnih nezgoda. Vrlo važna djelatnost VP u ratu i miru je kontrola ostvarivanja propisa kojima se regulira ponašanje pripadnika HV-a, pronalaženje upućivanje i dovođenje pripadnika HV-a koji su neovlašteno napustili postrojbu ili ustanovu ili se nisu vratili s neodobrenog dopusta. Nadalje, zadaća VP je pronalaženje i dovođenje počinitelja kaznenih djela, osiguravanje tragova kaznenih djela, oduzimanje vatrenog oružja od pripadnika HV-a koji ga bespravno nose ili zloupotrebljavaju, sudjelovanje u uspostavljanju, u većoj mjeri, narušenog reda u vojnim objektima, sudjelovanje u pronalaženju i dovođenju vojnih obveznika koji se nisu odazvali pozivu ovlaštenih tijela poradi obavljanja vojne obveze te osiguravanje vojnih objekata. To su sve vrlo osjetljive zadaće koje se izvršavaju u ratu i miru, kao što su uostalom osjetljivi i svi policijski poslovi. Ovdje se, naime, radi s ljudima, dira se u njihov integritet pa doista, kod izvršavanja tih zadaća moramo imati vojnog policajca koji je na visokom stupnju fizičke i psihičke pripremljenosti.“
Ukupno brojno stanje postrojbi VP od studenog 1991. do travnja 1992. je oko 6500 ljudi, od čega je 80% pričuvnog sastava. Tadašnjim ustrojem VP djelovao je bataljun VP pri MORH-u, 6 bataljuna VP pri operativnim zonama HV-a, 5 samostalnih satnija pri „A“ brigadama HV-a, satnija VP pri zapovjedništvu HRM, 3 voda VP pri pomorskim zapovjedništvima HRM-a, vod VP pri zapovjedništvu HRZ-a, 2 voda VP pri zrakoplovnim bazama i oko 60 vodova VP pri „R“ brigadama HV-a.
U ožujku 1992. Uprava VP-a je, sagledavajući potrebu specijalističke vojnopolicijske obuke vojnika-novaka, pristupila ustrojavanju Nastavne satnije za obuku vojnih policajaca.
Nastavna satnija ustrojena je u sastavu COOV-a Delnice, a prvi naraštaj vojnika- novaka započeo je 7. svibnja 1992. s vojnopolicijskom obukom. U nastavnu satniju su za poslove nastavnog kadra po posebnim uvjetima izabrani pripadnici postrojbi VP-a.
U samom početku djelovanja VP, izvršavane su zadaće bez podjele na specijalnosti. Razvojem HV-a pred postrojbe VP-a postavljaju se sve složenije i raznovrsnije zadaće. U 1992. godini profiliraju se specijalnosti VP: Opća vojna policija, Prometna vojna policija i Služba za suzbijanje kriminaliteta.
Opća vojna policija je u svim stadijima razvoja imala do 70% ukupnog broja stanja Vojne policije. U 1992. u Upravi Vojne policije postojao je Odjel Opće i Prometne Vojne policije, a načelnikom Odjela imenovan je pukovnik Marijan Biškić
Opća Vojna policija propisane i postavljene zadaće izvršavala je kroz svoje službe: službu osiguranja, službu dežurstva potražnu službu, sprovodničku službu i ophodnopozorničku službu.
U 1992. dolazi do začetka stvaranja specijalnosti u okviru Opće vojne policije.
Službeni psi VP-a prvi su puta spomenuti 18. siječnja 1992. na sastanku načelnika UVP sa zapovjednicima postrojbi.
Zapovjednik samostalne satnije VP-a pri 2.“A“ brigadi Darko Markuz referirao je da u postrojbi ima 3 vodiča i 3 službena psa.
Dva psa su ostala u vojarni Dugo Selo nakon odlaska JA, a treći pas je nabavljen od MUP-a.
Iz UVP odmah je zapovjeđeno da se ti psi po potrebi i procjeni uključe u 66.bVP i u drugim postrojbama na njihovim zadaćama. To je bio samo početak. Potom dolazi do naglog razvoja specijalnosti vodiča službenih zaštitno tragačkih pasa.
Prva vozila VP su 3 oklopljena traktora koja su bila u 70. satniji VP-a u Osijeku. To zapravo i nisu bojna vozila, ali 1991. drugih nije niti bilo.
Prva prava bojna vozila posjedovala je satnija VP pri zapovjedništvu obrane grada Zagreba. To su 2 bojna oklopna vozila VP (BOV-VP), proizvedena u Republici Sloveniji. Vozila su 1991. kupljena za potrebe VP u tadašnjoj OZ Zagreb.
Velika je zanimljivost da su to zapravo jedina bojna oklopna vozila koja su kupljena, a sva druga koja su došla kasnije oteta su od neprijatelja.
Početkom 1992. ta dva oklopna vozila premještaju se u 66.bVP gdje je začetak postrojbi VP na bojnim oklopnim vozilima. U 1992. 66.bVP preuzima 2 oklopna vozila BRDM-2 ruske proizvodnje, koja su zaostala od bivše JA u vojarni Borongaj i do tada su bila u 67.bVP.
Razvijanje i profiliranje Prometne vojne policije u 1992. nije bilo tako izrazito. U ustroju postrojbi VP djelovale su satnije, vodovi i desetine Prometne VP. Njihova popunjenost je, međutim, bila mala, a ponajviše zbog nedostatka stručnog i educiranog kadra.
U takvoj situaciji, uz veliku pomoć MUP-a, primijenjen je djelotvoran i jednostavan model izobrazbe. Pripadnici VP uredovali su zajedno sa pripadnicima Prometne policije MUP-a te su izravnom metodom učenja stjecali znanja i iskustva u upravljanjui nadzoru prometa.
U 1992. pripadnici Prometne VP završavaju tečajeve u Policijskoj akademiji u trajanju od 2-5 mjeseci.
U početku djelovanja Prometne VP glavna sredstva za ad bile su obične STOP pločice i narukavlje za prometnike. Razvojem Prometne VP postižu se i rezultati u opremanju. Motorna vozila opremaju se uređajima za davanje zvučnih i svjetlosnih signala, boje u zelenobijelu boju i označava naljepnicama sa znakom VP-a.
Svi policijski poslovi imaju zakonitost: sa što manjim brojem ljudi, pokriti što veći prostor u što gušćim vremenskim intervalima. Da bi se to postiglo potrebna je visoka operativnost i uporabljivost, posebice mobilnost. To su najvažniji razlozi stvaranja motociklističkih postrojbi Prometne VP.
Nastajanje, a posebice opremanje motociklističkih postrojbi VP-a posebno je zabilježeno u povijesti VP-a. motocikle Moto Guzzi Falcone 500 i Moto Guzzi V35 koje je koristila VP bivše JA, prilikom napuštanja vojarni je pregazila tenkovima.
Angažiranjem gospodina Vilka Severa, dugogodišnjeg uspješnog natjecatelja u cestovnom moto utrkama, ti se motocikli popravljaju. Svi nađeni motorkotači su prikupljeni u radionicama poduzeća SEVER ZAGREB i potpuno obnovljeni. Prometnoj VP je ustupljeno 37 motorkotača Moto Guzzi za potrebe izobrazbe ali i izvršavanje operativnih zadaća.
Osim Moto Guzzija, gospodin Vilko Sever poklanja HV-u i nove motocikle Kawasaki i Yamaha u enduro izvedbi koji su glavno sredstvo motociklističkih postrojbi VP-a.
Uredbom predsjednika RH od 12. prosinca 1991. utemeljena su Vojna tužiteljstva i Vojni sudovi. Do tada je VP uglavnom asistirala u kriminalističkim obradama vojnih osoba, a nositelj svih obrada bile su teritorijalno ovlaštene Policijske postaje i Policijske uprave.
Donošenjem spomenute Uredbe, propisana je ovlast Vojnih sudova, te za obavljanje svih radnji u okviru pretkrivičnog postupka, a po postojanju osnova sumnje da je učinjeno kazneno djelo iz ovlasti Vojnog suda, trebalo pristupiti organiziranju Službe za suzbijanje kriminaliteta i educiranje pripadnika VP-a, za ustroj i razvoj te službe.
Po zapovijedi načelnika UVP u ožujku 1992., sukladno privremenom ustroju postrojbi vojne policije u bojnama VP ustrojena su Odjeljenja za suzbijanje kriminaliteta.
U UVP ustrojava se Odjel za suzbijanje kriminaliteta s časnicima za organizaciju i nadzor službe-operativcima, časnicima i dočasnicima za kriminalističko tehničke poslove, časnikom za analitičke poslove i dočasnicima za poslove vođenja operativnih kriminalističkih evidencija. Odjel u UVP i cijelu službu za suzbijanje kriminaliteta vodio je Željko Ivanković.
U svrhu bolje prekrivenosti područja unutar Operativnih zona HV, izvršeno je dislociranje pojedinih vojnih policajaca iz Odjeljenja za suzbijanje kriminaliteta u ona područja koja su po procjeni ugroženosti i prema brojnosti pripadnika HV-a u njima zahtijevala veću nazočnost djelatnika službe.
Paralelno s ustrojavanje službe, pristupilo se i edukaciji vojnih policajaca predviđenih za rad u službi i to na način da su upućivani u policijske postrojbe ili PU gdje su neposrednim angažmanom, kroz praksu stjecali potrebna znanja. Pr tome se osobito djelotvornim pokazalo educiranje vojnih policajaca u ekipama za uviđaje PU.
Za samo jednu godinu sustavnog djelovanja, pod vođenjem i zapovijedanjem UVP, VP postaje dobro ustrojen i snažan dio HV-a.
Ona je presudno utjecala na jačanje unutrašnje stege, izgled, odnose s javnošću i prihvaćanje tradicionalnih domovinskih vrijednosti u postrojbama HV.
Od vojnih policajaca tražilo se da budu visoko profesionalni, stručni, snažni i promišljeni u postupanju. Znalo se da greške čine ljudi nesigurni u svoju stručnost i osposobljenost. O tome, vrlo jasnu i jaku poruku daje ETIČKI KODEKS DJELATNIKA VOJNE POLICIJE koji se pojavio u 66.bVP sredinom 1992. On ubrzo postaje moto svake postrojbe, svakog časnika, dočasnika i vojnika, vojnog policajca.
Pred takvu Vojnu policiju postavljaju se brojne druge zadaće. U kolovozu i rujnu 1992. združene snage VP sudjeluju u oslobađanju dubrovačkog zaleđa. Prilikom izvršenja te borbene zadaće potvrđuje se potreba za stvaranjem posebne specijalnosti u VP, čiji će pripadnici biti posebno obučeni i opremljeni za najteže vojnopolicijske i borbene zadaće.
Viziju razvoja takvih postrojbi istaknu je pukovnik Mate Laušić još na svoj prvom sastanku sa zapovjednicima postrojbi, u siječnju 1992. Na rasčlambi sudjelovanja združene borbene taktičke skupine VP-a na Južnom bojištu, koja je bila 11. rujna 1992; na temelju dotadašnjih pozitivnih i drugih spoznaja i iskustava u svezi rada VP započinje praktična potreba stvaranja Antiterorističkih postrojbi VP.
Osim toga, u prosincu 1992. uprava VP dobila je zapovijed da pristupi izradi ustroja brigade VP namijenjene za specifične borbene ali i vojnopolicijske zadaće.
Pristupa se izradi ustroja po uzoru na brigade američkih „rangera“ i brigade karabinjera u OS Italije.istovremeno se vrše pripreme za preustroj VP.
Jačanjem uspravnice zapovijedanja sve postrojbe VP integrirane su u jedan sustav. Uspostavljanjem suradnje i odnosa na terenu sa zapovjedništvima HV-a, strukturama MUP-a, obukom i izobrazbom ljudi, dislociranjem snaga na glavno područje djelovanja, razvojem specijalnosti u postrojbama i izgradnjom jedinstvenog sustava izvješćivanja, VP do kraja 1992. postiže brojne i značajne rezultate.
Krajem 1992. dolazi do veće demobilizacije postrojbi HV-a. istovremeno se razvijaju Središta za odgoj i obuku vojnika, a operativni raspored postrojbi HV se mijenja.
Polazeći od činjenice da su zadaće VP u miru i ratu jednake, za daljnje uspješno djelovanje VP potrebno je ustrojiti organizacijski manje, ali pokretnije i djelotvornije postrojbe s djelatnim i profesionalnim sastavom.
Po novom ustrojstvu VP-a UVP-a, 24. studenog 1992. dostavlja ministru obrane i Vojnom savjetu ministra obrane, prijedlog za raspravu. U prijedlogu se ističu i glavne odrednice: jačanje uspostavljene crte zapovijedanja od UVP prema svakoj postrojbi VP, nastavak ukrupnjivanja postrojbi VP-a, ustroj nove postrojbe VP-a pri zapovjedništvima HRM, HRZ-a i PZO-a.
U bojnama i samostalnim satnijama ukinut je pričuvni sastav te ustrojiti Antiterorističke postrojbe s profesionalnim statusom pripadnika.
UVP upravlja i zapovijeda svim postrojbama VP, utvrđuje osnove razvoja VP, utvrđuje ustrojstvo i prati njegovo provođenje, vrši nadzor i ocjenjivanje stanja u postrojbama, izrađuje nastavne programe i planove izobrazbe i određuje kriterije i upravlja osobljem VP, upravlja izobrazbom i školovanjem vojnih policajaca u hrvatskim vojnim učilištima i obrazovnim središtima MUP-a i provodi izobrazbu vojnika policajaca ročnog i pričuvnog sastava.
Vojni savjet i ministar obrane prihvaćaju koncept razvoja i novog ustrojstva VP u svim predloženim elementima. Bila je to na kraju 1992. najbolja moguća nagrada VP za dotadašnje uspjehe i najveći poticaj.
izvor:Knjiga vojna policija u domovinskom ratu