Home / Vojna policija / RAZGOVOR – brigadir Ivan Jurić, načelnik Uprave Vojne policije

RAZGOVOR – brigadir Ivan Jurić, načelnik Uprave Vojne policije

RAZGOVOR – brigadir Ivan Jurić, načelnik Uprave Vojne policije
Spojem mladosti, iskustva i profesionalizma do neupitne kvalitete
U postrojbama VP-a uvijek smo nastojali spojiti mladost i iskustvo u jedinstvenu cjelinu. Jedno smo od prvih tijela unutar OS-a koje je prepoznalo vrijednost i kvalitetu mladih koji dolaze sa stranih vojnih akademija. Mladi su se pokazali itekako vrhunskim u raznim poslovima, a velik broj njih je odradio i mirovnu misiju, vodio nacionalne, pa i multinacionalne postrojbe. Zapravo, spoj mladosti i iskustva doveo je do toga da nam je NATO već drugi put ponudio da RH zapovijeda stanijom VP-a u Afganistanu

– interes za misiju ISAF i dalje velik
– problem u radu VP-a je prevelik broj zadaća, a premali broj ljudi
– obuka pripadnika koji idu u ISAF obuhvaća sve moguće situacije koje bi se mogle događati u misiji

Prvom časniku Vojne policije OSRH uspjeli smo “ukrasti” dio njegovog radnog rasporeda, što nije bilo nimalo lako s obzirom na to da se brigadir Jurić, kao i cijela Vojna policija, uz svoje uobičajene zadaće nalazio i u jeku priprema za proslavu 15. obljetnice ustrojavanja VP-a OSRH. U pola sata razgovora uspjeli smo obuhvatiti tri skupine tema: petnaestogodišnju povijest VP-a, sudjelovanje postrojbi VP-a u ISAF-u, te aktualni trenutak u kojem se nalazi ova doista posebna služba bez koje ni jedna svjetska vojska ne može normalno djelovati.
U Vojnoj ste policiji gotovo od njezinih početaka. Što pamtite iz tog prvog razdoblja, kad se VP istodobno ustrojavala i sudjelovala u ratu?
Nastanak VP-a OSRH usko je vezan uz početak Domovinskog rata i nastanak samostalne Rebublike Hrvatske. Kako je krenulo ustrojavanje HV-a, krenulo je i ustrojavanje VP-a. U kolovozu smo krenuli s ustrojavanjem postrojbi VP-a. Takva odluka je donesena na razini državnog vrha, tako da je 24. kolovoza predsjednik Tuđman tadašnjem načelniku stožera zapovjedništva ZNG-a izdao kratku i jednostavnu zapovijed: ustrojiti vojnu policiju odmah!
Prva postrojba VP-a je ustrojena već 27. kolovoza kada je iz sastava 1. brigade ZNG-a izdvojen 1. bataljun i formiran Zaštitni bataljun ZNG-a. U rujnu i listopadu formiraju se u brigadama HV-a satnije ili vodovi VP-a, a zaštitni bataljun ZNG-a postaje 66. bojnom VP-a. Već u to vrijeme djeluje oko 110 postrojbi VP-a jačine desetine do bataljuna.

Kakvi su bili tadašnji kriteriji za prijam u VP?
Mislim da je prevladavalo mišljenje da oni najcjenjeniji, najsposobniji i najodvažniji postanu vojni policajci. Takvi ljudi su mogli ustrojavati VP na najbolji mogući način, iako većina nas nije imala veze ni s bivšom JNA ni s civilnom policijom. No mogu reći da je u vojnopolicijskom smislu organizacija i ustrojavanje VP-a započela tek ustrojavanjem i djelovanjem Uprave VP-a u studenom 1991. na čelu s Matom Laušićem kadu su se sve postrojbe VP stavile pod vođenje i zapovijedanje Uprave VP-a.

I ratne i vojnopolicijske zadaće
Rat je i VP priveo posebnim zadaćama?
Postrojbe VP-a u Domovinskom ratu nisu bile klasične u smislu da su obavljale samo vojnopolicijske zadaće. Obavljali smo i ratne zadaće. Po tome nismo bili jedinstveni primjer u svijetu, ali činjenica je da nas 80-90 posto nije imalo prethodno iskustvo i da smo s tim započeli samo zbog nakane da obranimo i stvorimo neovisnu RH. Svoje zadaće smo odradili u potpunosti, sudjelovali u svim borbenim operacijama, i gdje god smo bili, dobivali smo samo pohvale.


Nakon rata počelo je novo razdoblje koje je donijelo i nove zahtjeve. Koji su bili najvažniji?
Uslijedilo je konsolidiranje redova i transformacija iz ratne u mirnodopsku vojsku. To je bio velik i bolan proces, unutar kojeg smo i mi morali pronaći svoje mjesto. Sve više smo pratili kako funkcioniraju vojne policije zapadnih zemalja, koje metode i opremu primjenjuju, kako su povezane s civilnim strukturama…Prilagođavali smo sami sebe nekakvom zapadnom “stilu”. To nije bilo jednostavno. U razgovorima sa stranim kolegama, uglavnom smo slušali rečenice poput “mi postojimo nekih tristo ili osamsto godina”, a naš odgovor je bio “mi postojimo pet godina”. Ipak, smatram da smo apsolvirali jako puno spoznaja i iskustava. Također, velik broj naših pripadnika bio je i upućivan na školovanje u inozemstvo. Najvažnije je bilo to što smo, pri prihvaćanju prvih partnerskih ciljeva RH, upravo u Vojnoj policiji njih prihvatili i počeli se pripremati za sudjelovanje u međunarodnoj operaciji poput ove u Afganistanu.
S 2002. godinom i početkom velikog preustroja, susreli ste se s dvije velike promjene. Prva je bila prijelaz VP-a s ingerencije MORH-a pod ingerenciju GS-a OS-a. Kakvim se taj potez u konačnici pokazao?
Onoga trenutka kad je odluka donesena, jednostavno smo se njoj i prilagodili i prihvatili je na najbolji mogući način. Zajednički smo počeli razmišljati kako provesti odluku i s tim i unaprijediti i olakšati rad VP-a, te zadržati jedinstvo i centralizaciju rada i djelovanja VP-a. Mislim da smo uz veliku potporu načelnika GS-a generala Lucića u tome i uspjeli, svaki vojni policajac u bilo kojem dijelu RH će po istom događaju postupiti na isti način i primijeniti ista sredstva. Drukčije ni ne možemo odraditi naše poslove.

Druga promjena bila je smanjenje broja osoblja koje je stvorilo i neke probleme. Jeste li ih do danas uspjeli prebroditi?
Ne! Na žalost, još je uvijek izraziti problem za rad VP-a prevelik broj zadaća, a premali broj ljudi. U prvoj transformaciji OSRH, VP je s otprilike 2300 pripadnika sveden na 780. Međutim, uspjeli smo postići da ni jedan od izdvojenih nije ostao “u zraku”. Iskoristili smo sve ponuđene opcije da ih zbrinemo, ili u druge postrojbe, ili izvan sustava, ili u MUP. To smo uspjeli prebroditi, ali pripadnici VP-a i dalje strahovito puno rade i ostvaruju puno radnih sati u mjesecu. I samo sudjelovanje u mirovnoj misiji ISAF nosi određeni broj, to su dva ciklusa godišnje: jedni su u pripremi, drugi u misiji, a treći u fazi povratka iz misije, na odmoru su ili u fazi povratka u uobičajen privatni i profesionalni život.

Za svaku rotaciju 200-tinjak kandidata

O Afganistanu znamo više-manje sve. Postaje li on za vas danas već rutina?
Ne bih rekao. Mi se držimo sljedećeg postulata: “Onoga trenutka kad posao postane rutina, tada morate nešto promijeniti”. Rutina stvara pogreške, a one koje se mogu dogoditi u Afganistanu su katastrofalne. Mi ih na sve načine nastojimo preduhitriti i razbiti rutinu. Od prvog dana obuku pripadnika koji idu u ISAF smatramo centraliziranom i objektivnom, te tijekom nje pokušavamo predvidjeti sve moguće situacije koje bi se tamo mogle dogoditi. Koristimo se maksimalnim brojem dana na vojnim poligonima diljem RH.
Odlazak u Afganistan je dragovoljan. Je li interes za odlazak i dalje dovoljno raširen među pripadnicima VP-a?
S time nemamo problema, a mislim da ih nećemo ni imati. Za svaku rotaciju imamo 200-tinjak ljudi koji ulaze u konkurenciju, s tim da treba uzeti u obzir ograničenje da netko tko je bio u mirovnoj misiji po povratku u RH mora provesti dvije godine na uobičajenim zadaćama i dužnostima, pa tek se onda eventualno opet prijaviti. Otvaramo mogućnost da što više ljudi prođe kroz mirovnu misiju, jer tako širimo krug ljudi koji su iskusniji, dobiju priliku vidjeti kako se radi rame uz rame s NATO-ovim kolegama, te svoja iskustva mogu primijeniti i prenijeti u Hrvatskoj.

Znači, sudjelovanje u ISAF-u se pozitivno odražava na ljudske i profesionalne kvalitete vaših vojnika?
U svakom slučaju. Ljudi imaju dovoljno vremena preispitati sami sebe, svoj profesionalni stav i svijest prema svemu tome, te u šest mjeseci procijeniti koliko su profesionalno jaki. Pod time mislim na psihofizičku stabilnost svakog našeg pripadnika.

Kakva je svijest naših vojnih policajaca o opasnosti te misije?
Svi oni koji su svoju karijeru odlučili provesti u vojsci raščistili su sami sa sobom da je to posao u kome se može i nastradati. To je opcija s kojom živimo i koja je uvijek oko nas. Također, velik broj naših ljudi ima ratno iskustvo i zna što može očekivati.

Jeste li spremni na reakciju javnosti u slučaju da u Afganistanu dođe do nekakve teže nesreće?
Takva reakcija nikad se ne može u potpunosti predvidjeti i ovisi o puno okolnosti. Međutim, mislim da ne bi bila negativna u smislu da bismo se mi morali osjećati odgovornim ili prozvanim. Standarde postupaka, opreme i zaštite nastojimo podići na maksimalnu razinu i poduzeli smo sve što je u našoj moći da naši vojnici znaju kamo idu, budu kvalitetno uvježbani, imaju vrhunsku opremu i mogu primjereno reagirati na bilo koju situaciju.

Prepoznali kvalitetu i vrijednost mladih ljudi
Kako se trend pomlađivanja kadrova u OSRH odražava na VP?
U postrojbama VP-a uvijek smo nastojali spojiti mladost i iskustvo u jedinstvenu cjelinu. Jedno smo od prvih tijela unutar OS-a koje je prepoznalo vrijednost i kvalitetu mladih koji dolaze sa stranih vojnih akademija. Na svim natječajima na kojima se konkurira za prijam u sustav kao vojnik, dočasnik i časnik sudjelujemo i mi, nakon svakog dobijemo dva, tri ili više novih. Tako održavamo kontinuitet osvježenja bez kojeg nitko ne može nastaviti istim tempom. Mladi su se pokazali itekako vrhunskim u raznim poslovima, a velik broj njih je odradio i mirovnu misiju, vodio nacionalne, pa i multinacionalne postrojbe. Zapravo, spoj mladosti i iskustva doveo je do toga da nam je NATO već drugi put ponudio da RH zapovijeda stanijom VP-a u Afganistanu.

Vratimo se u Hrvatsku. Kako je kompletni preustroj OS-a utjecao na uobičajene poslove VP-a?
Kada govorimo o općem stanju sigurnosti unutar OS-a, možemo ustvrditi da je ono iz godine u godinu povoljnije. No, ono je vezano uz niz čimbenika, uključujući i broj ljudi, strukturu organizacije, stegu, broj motornih vozila i prijeđenih kilometara…Sa smanjenjem, manji je i broj izvanrednih događaja i kaznenih djela. Njihova struktura je međutim ista. No, i pripadnika VP-a je sve manje, tako da je opterećenost dnevnim zadaćama ista pa i veća.

Problem koji je u posljednje vrijeme postao medijska tema je osiguranje objekata MORH-a. Je li ono isključivo pod ingerencijom VP-a?
Opća sigurnost nekog objekta ne ovisi samo o radu zaduženih za sigurnost ili prisustva portira na portirnici, nego i drugih mjera i radnji koje VP provodi u njihovom osiguranju. U opisu zadaća VP-a je da osigurava objekte koji su od posebnog interesa za MORH i OS. Oni su točno navedeni i mi o njima skrbimo. Problem koji se pojavio je da je sustav osiguranja, koji je postavljen u kompleksu MORH-a i izdvojenim objektima oko njega, postao takoreći identičan sustavu koji je bio uspostavljen prije 5-6 godina kad je pripadnika VP-a bilo puno više. U međuvremenu je ugrađen niz tehničkih sredstava osiguranja, a i njihovo djelovanje je umreženo. Njihovom primjenom pokušali smo kompenzirati nedostatak ljudstva. Smatramo da promjenom sustava sigurnost objekata nije ugrožena. No, podsjetit ću i na to da na objekt moraju paziti i njegovi korisnici, štoviše, oni za njega moraju i najviše odgovarati jer služba osiguranja je zadužena za ugroze koje bi mogle doći izvana. Govoreći iz iskustva, sve sitne ugroze u objektima uglavnom su bile rezultat nemara zaposlenika koji su se u njima nalazili.

 

Podijeli

Pogledajte još...

Pripadnici tima VP sudjelovali u provedbi bojevog gađanja multinacionalne vojne policije

Pripadnici tima vojne policije sudjelovali su u provedbi bojevog gađanja multinacijonalne vojne policije na vojnom …