1991.Nikad zaboraviti
U prvoj godini Domovinskog rata glavna je zadaća bila obraniti zemlju. Tako su i postrojbe Vojne policije u 1991. godini izvršavale prije svega borbene zadaće.
Jedna od prvih službi koje su pripadnici Vojne policije počeli obnašati je služba osiguranja. U to vrijeme nastanka VP-a i HV-a, vojni policajci vrše osiguranje zapovjednika postrojbi HV-a u mjestu i pokretu, zapovjednih mjesta bojni, brigada, operativnih skupina i operativnih zona Hrvatske vojske.
Zaštitni bataljun zapovjedništva ZNG-a vrši osiguranje zapovjedništva ZNG-a, a zatim Glavnog stožera Hrvatske vojske.
Zadaće osiguranja izvršavaju se kroz stražarsku, ophodnu i prijavnu službu, bez ikakvih sredstava tehničke zaštite. Druge službe Vojne policije nisu razvijene, a njihovi elementi i počeci nastaju u pojedinim postrojbama.
Postrojbe Vojne policije djeluju u okvirima većih zapovjedništava, gdje su i nastale, bez međusobne koordinacije i povezanosti. Djelokrug rada i zadaće Vojne policije određivali su zapovjednici u čijem su sastavu postrojbe VP-a ustrojene, na temelju potreba na bojišnici i svoje prosudbe. Nije bilo kriterija, niti jasnih uputstava za rad Vojne policije, niti je bilo odgovarajuće opreme i sredstava za rad. Sve je ovisilo o snalažljivosti i prodornosti ljudi koji su vodili te postrojbe.
Najveći dio ljudi u vojnopolicijske postrojbe ušli su kao dragovoljci s puno entuzijazma, želje i htijenja da se obrani hrvatska zemlja. Bilo je i lutanja u stvaranju vojnopolicijskih postrojbi, jer je u njima bilo malo ljudi s bilo kakvim iskustvom na policijskim, a još manje na vojnopolicijskim poslovima. Te su postrojbe svoje zadaće izvršavale na način kako je tko shvaćao, želio, mogao upravljati i zapovijedati.
U 1991. godini nije bio uspostavljen sustav praćenja stanja kriminaliteta, izvanrednih događaja, prometa i ostalih sigurnosnih događaja u Hrvatskoj vojsci i cijelom području RH. Naglim narastanjem HV, u samo nekoliko mjeseci, javljaju se ispadi, nesretni slučajevi i stradavanja, prometne nezgode s ljudskim žrtvama i materijalnim štetama. Prisutno je i remećenja javnog reda i mira. Sve su prisutniji i problemi oko ovlasti postupanja policija MUP-a prema pripadnicima HV-a.
U takvim je okolnostima, početkom prosinca 1991.godine, počela djelovati Uprava Vojne policije.
Ministar obrane Gojko Šušak, koji je uvijek imao puno povjerenje u svoje vojnike i suborce, primivši načelnika Uprave Vojne policije pukovnika Matu Laušića, na početku njegove nove dužnosti kratko je rekao: „Nemamo ništa počni od početka!“
To je bio početak teškog puta za uspostavljanje sustavnog djelovanja VP-a. Pukovnik Mato Laušić ima jasnu viziju buduće Vojne policije. Odmah se određuju glavne zadaće: snimanje stanja na terenu, sagledavanje zakonskih i pravnih okvira za djelovanje Vojne policije, uspostava jedinstvenog zapovijedanja i metodologije rada, rad na ustroju i ukrupnjivanju vojnopolicijskih postrojbi, opremanje i stvaranje prepoznatljivosti postrojbi VP, uspostava suradnje s MUP-om RH školovanje i obuka ljudi.
Do prosinca 1991.godine postrojbe VP bile su podređene zapovjedništvima brigada HV i zapovjedništvima operativnih zona. U prosincu 1991. vođenje i zapovijedanje svim postrojbama VP preuzima Uprava VP-a. Od tada se bilježi početak sustavnog djelovanja Vojne policije. Uprava VP preuzima odgovornost za stanje, stručnu obučenost i borbenu spremnost postrojbi VP.
Uslijedila je faza ukrupnjivanja vojnopolicijskih postrojbi i stvaljanja svih vodova, satnija i bataljuna pod zapovjedništvo Uprave VP. Istovremeno je vršen i obilazak cijelog područja RH, snimljeno je stanje na terenu i uslijedilo je energično djelovanje na uspostavljanju jedinstvenog zapovijedanja i metodologije rada. Trebalo je ozakoniti postupanja Vojne policije, pročistiti kadar zatečen u vojnopolicijskim postrojbama, odabrati časne ljude koji su zaslužili da ostanu u takvim postrojbama, a koje se u svim vojskama svijeta vode kao elitne.
Obilaskom svih ratnih područja, sagledava se stanje na terenu i odmah se donose odluke za rješavanje prisutnih problema.
U prosincu 1991. jedna se satnija iz 67. bataljuna VP-a iz Zagreba premješta na ispomoć u izvršavanju vojnopolicijskih zadaća u zoni grada Osijeka, gdje su tada bila intenzivna borbena djelovanja i velik broj postrojbi HV-a.
U isto vrijeme, načelnik Uprave VP-a zapovijeda stvaranje Združene satnije VP u zoni Operativne skupine Posavina. U združenu satniju ušle su snage iz 66. i 69. bVP. Podređene su joj sve postrojbe Vojne policije koje su do tada djelovale u zoni Operativne skupine Posavina. Za zapovjednika združene satnije VP imenovan je Nikica Oštrina, pripadnik 66.bVP-a.
Već tada su bila jasno postavljena tri strateška pravca razvoja Vojne policije:“čišćenje“ vlastitih redova, stručna edukacija i materijalno-tehničko opremanje.
Valja napomenuti da je Uprava VP MORH-a u to vrijeme djelovala samo u liku načelnika uprave, pukovnika Mate Laušića te sadašnjeg zamjenika načelnika uprave, Marijana Biškića.
U 1991.godini stvorena je hrvatska državnost i obranjena zemlja od neviđene agresije. To je bila godina „opasnog življenja“. Događaje iz 1991.godine teško je samo pobrojati, a nešto više reći o njima, trebalo bi puno vremena i prostora.
U borbama u Vukovaru, na Sajmištu, 16.listopada 1991. poginuo je zapovjednik postrojbe Vojne policije Alfred Hill.
U obrani Vukovara i Borova Naselja poginulo je 9 nvojnih policajaca, a 12 ih je nestalo.
U borbama za Dubrovnik u studenom 1991. na Srđu su poginula 4 vojna policajca.
U napadnim djelovanjima HV u području Papuka i Novske u prosincu 1991. poginulo je 6 vojnih policajaca. U borbama kod Nove Gradiške iz samostalne satnije Vojne policije poginula su 4 vojna policajca.
Vojni policajci su u postrojbama HV na prvim crtama obrane u Osijeku, Novskoj, Dugoj Resi, Otočcu, gdje su dali svoje živote. Branili su Vinkovce, Slavonski Brod, Pakrac i Daruvar, Sisak, Karlovac, Gospić, Zadar i Šibenik i sve druge naše gradove.
Mnogi su ostali u postrojbama VP, mnogi su još i danas vojni policajci, a mnogi su se kasnije borili u drugim postrojbama HV-a ili su se vratili svojim civilnim zanimanjima. I oni imaju svoj dio zasluga za sve uspjehe Vojne policije koji su poslije uslijedili.
Hrvatski ljudi i mnogi drugi koji su voljeli Hrvatsku, viteški su se borili protiv razjarene nemani s istoka. Zato, svima koji su u 1991. godini s vjerom, željom, ali i zebnjom pošli u rat i neizvjesnost, kažemo: Nikad zaboraviti!