U studenom 1991. godine u osnivanju 69. bataljuna VP Bjelovar angažirani su prvi zapovjednik Miroslav Kopjar, Josip Trogrlić djelatnik operativne zone, i prvi zapovjednici vodova Josip Beljan, Damir Pervan, Ivica Kozić i Dražen Kržak. Prvo okupljanje i postrojavanje bilo je u Bjelovaru u današnjoj vojarni Bilogora 21. studenog 1991. Na postrojavanju je bilo nazočno oko 80 dragovoljaca, budućih VP-a koji dotad već stekli prva iskustva u borbenim djelovanjima. Na postrojavanju su ustrojena prva tri voda, koji su sačinjavali 1. satniju 69. bVP-a.
Polovicom 12. mjeseca 1991. primljene su prve zapovijedi i zadaće za uključivanje u rad pozorničke ophodnje u Bjelovaru i prigradskim naseljima sa zadaćom nadzora stanja javnog reda i mira.
Prva zapovijed za teren bila je također u prvoj polovici 12. mjeseca 1991., kada su pripadnici 69. bVP-a upućeni na izvršavanje vojnopolicijskih zadaća na području pakračko-lipičkog ratišta u istoimenim gradovima i okolnim selima Badljevina, Pakračka Poljana, Prekoparka, Gaj, Antunovac i Kukunjevac.
Na spomenutom području zadaće su se izvršavale do 4. mjeseca 1992., kada su nadzor preuzele postrojbe UN-a.
Početkom siječnja 1992. godine pod vođenje i zapovijedanje zapovjedništvu 69. bataljuna stavljaju se svi vodovi i desetine VP-a koji su ustrojeni pri brigadama i bataljunima HV-a, u 2. zoni odgovornosti OZ Bjelovar.
Tadašnji ustroj 69. bataljuna sa zapovjednikom Miroslavom Kopjarom sastojao se od njegovog zapovjedništva s bazom u Bjelovaru, od Odsjeka Kriminalističke VP-a s voditeljem Tomislavom Mrazovićem, Službom dežurstva s voditeljem Josipom Brežnjakom, Odsjeka za IPD s voditeljem Darkom Balažinom, Odsjeka za logistiku s VladomVlahovićem i Logističkog voda sa zapovjednikom Borom Sekulićem, Prometnog voda sa zapovjednikom Draženom Gothardom i tri satnije OVP-a.
Prva satnija u Bjelovaru sa zapovjednikom Zdravkom Hegedom i četiri voda OVP-a imala je: interventni vod sa zapovjednikom Damirom Pervanom, 1. vod sa zapovjednikom Ivicom Kozićem, 2. vod sa zapovjednikom Alojzom Forentašem, a potom Draženom Kržakom i 3. vod sa zapovjednikom Stipom Đivićem.
Druga satnija sa zapovjednikom Josipom Beljanom i zapovjedništvom u Bjelovaru, te s detaširanim vodovima i desetinama imala je: vod pri 125. brigadi u Novskoj sa zapovjednikom Brankom Orešićem, vod VP-a u Kutini sa zapovjednikom Dragutinom Žanićem.
Zbog izuzetno teškog stanja na bojišnici i poteškoća u obavljanju vojnopolicijskih zadaća u prosincu 1991. načelnik UVP-a zapovijeda ustrojavanje združene satnije VP-a zapovijeda ustrojavanje združene satnije VP-a u toj ratnoj zoni.
Za zapovjednika združene satnije određen je djelatnik 66. bVP-a Nikica Oštrina, a za zamjenika Josip Mirt. U sastavu združene satnije, osim vojnopolicijskih postrojbi koje su već bile ustrojene, ulaze i snage iz 66. bVP-a.
U sastavu 2. satnije 69. bataljuna bili su još: vod u Pakracu sa zapovjednikom Gojkom Brzicom, vod u Daruvaru sa zapovjednikom Miroslavom Guberovićem, vod pri 105. brigadi u Bjelovaru sa zapovjednikom Marijanom Požgajem i vod pod zapovijedanjem Dražena Hajtića s desetinom VP-a pri 73. bataljunu u Garešnici, desetinom pri 105. brigadi u Čazmi i desetinom pri 117. brigadi u Križevcima.
Treća satnija OVP-a sa zapovjednikom Božidarom Vilagošem i zapovjedništvom u Virovitici, gdje se nalazio i jedan vod sa zapovjednikom Željkom Iharošem imala je vod VP-a pri 104. brigadi sa zapovjednikom Mladenom Topićem, vod VP-a u Koprivnici sa zapovjednikom Zdravkom Ivačićem, desetina VP-a pri petoj bojni 105. brigade u Đurđevcu sa zapovjednikom Matom Korenom i vod VP-a u Čakovcu sa zapovjednikom Stjepanom Vukom.
U to vrijeme 69. bataljun VP-a sa svim spomenutim postrojbama broji oko 350 pripadnika koji su svoja ratna iskustva prethodno stekli u drugim postrojbama HV-a i MUP-a, a po ustroju VP-a dolaze u ovu postrojbu.
U ožujku 1992. godine dužnost zapovjednika preuzima Zdravko Heged.
Polovicom lipnja 1992. otpočelo se s izvršavanjem vojnopolicijskih zadaća u blizini Županje, a od kolovoza 1992. u Andrijevcima pokraj Slavonskog Broda djelatnici postrojbe borave do ožujka 1993. godine.
Za spomen je sudjelovanje pripadnika postrojbe na borbenom terenu u zaleđu Dubrovnika gdje je na izvršenju borbenih zadaća boravio jedan vod od 40 VP. Na spomenutom terenu pripadnici postrojbe iskazali su veliku hrabrost i stručnost u izvršavanju zadaća za što su kao cjelina pohvaljeni od načelnika GS HV-a a zapovjednik voda Stipe Đivić nagrađen je samokresom načelnik GS HV-a Janka Bobetka.
Preustrojem HV-a 10. ožujka 1993. i smanjivanjem broja pripadnika HV-a, 69.bataljun se ukida, smanjuje na jednu satniju koja postaje djelatna i potpada pod zapovjedništvo 67.bVP Zagreb te djeluje kao njezina druga satnija.
1. ožujka 1993. vodu VP-a u Varaždinu pripojen je 4.vod samostalne satnije VP-a pri 1.A brigadi koji se nalazio na Vinici u Varaždinu.
U vrijeme djelovanja 2.satnije 67.bVP-a, za isticanje i zadaća na prvoj crti bojišnice u OA „Maslenica“ gdje postrojba više od jedne godine, od 2 mjeseca 1992. do 8 mjeseca 1993. držala jedan dio obrambenih položaja na prvoj crti bojišnice u mjestima Senj, Smoković i Zemunik Donji na kojima nije uzmaknula niti milimetra. Prilikom izvršenja zadaća u akciji Maslenica postrojba je imala dva ranjena.
U akcijama Bljesak i Oluja pripadnici 69.satnije VP-a nisu sudjelovali u izravnim borbenim djelovanjem s neprijateljem već se djelokrug zadaća svodio na izvršenje vojnopolicijskih zadaća na području Pakrac, Lipika, Novske, Okučana, Jasenovca i Hrvatske Dubice.
Ukratko rečeno Pakrac, Lipik, Osijek, Slavonski Brod, Komletinci, Dubrovnik, Maslenica, „Bljesak“ i „Oluja“ samo su neka imena, mjesta i akcije u kojima su pripadnici 69.sVP-a, zajedno sa svim ostalim pripadnicima HV-a i MUP-a, izvršavajući vojnopolicijske i borbene zadaće branili i obranili hrvatsku grudu.
Ratni naziv postrojbe je ĆUK, koji je uvijek budan i spreman.
Kroz postrojbu je do danas prošlo oko 980 pripadnika ljudi koje je u 1991. vodila vjera i temeljni cilj da brane i obrane svoju domovinu Hrvatsku, njezin suverenitet, teritorijalnu cjelovitost, sve njezine građane, te da poštuju prava svih na slobodu, jednakost i pravdu. U tome su i uspjeli. Život Domovini dalo je 5 pripadnika postrojbe.
izvor:Knjiga vojna policija u domovinskom ratu